Engraulis encrasicolus
OPIS: Tijelo je jače izduženo, valjkasto; najveća visina tijela stane 5-7 puta u dužinu (bez repne peraje). Usta su velika vodoravna, nisko na glavi; gornja čeljust je duža od donje. Zubi su sitni, šiljasti, postoje i na nepcu. Kod idraslih postoje na očima adipozni kapci. Dužina glave zaprema oko 1/4 dužine tijela. Leđna peraja se nalazi na sredini između vrha gubice i početka repne peraje. Ljuske su tanke, cikloidne, lako otpadaju; oko 40 u uzdužnom nizu.
Odozgo je zelenomodrikast, bokovi i trbuh su srebrnkasti. Duž boka se proteže vodoravna srebrnkasta pruga odozgo omeđena tamnom crtom.
DUŽINA: Do 18 (20) cm, obično 7-15 cm.
STANIŠTE I BIOLOGIJA: Pelagičan, zadržava se u velikim plovama, uglavnom u obalnom području; do 150 m dubine (zimi). Eurihalin (sal. 5 – 41 ppt). Migratoran. Mrijesti se od listopada do srpnja (Jadran). Spolno sazrije nakon prve godine (oko 10 cm). Ikra je ovalna, pelagična, u gornjih 50 m. Hrani se uglavnom planktonskim organizmima.
RASPROSTRANJENOST: Istočni atlantik – od Sjevernog mora do rta Blanc (Mauritanija), Mediteran. U Jadranu je rasprostranjen posvuda gdje dubine ne prelaze 300 m. Najgušća su naselja u sjevernom dijelu Jadrana.
RIBOLOV I GOSPODARSKA VAŽNOST: Lovi se plivaricom, lebdećom koćom i potegačama. U Mediteranu se godišnje ulovi 200 000 t, a u Jadranu do oko 13 000 t (statistika FAO, 1993.). Više se ulovi uz zapadnu nego istočnu obalu Jadrana (do iznad 700 t). Prodaje se uglavnom svjež i soljen. Dio se preradi i u riblje brašno.
IZVOR: Jadranska ihtiofauna, dr.sc. Ivan Jardas
